Jedna od odluka koje su za 33. sjednicu Gradskog vijeća upućene po hitnom postupku je i odluka o prihvaćanju nacrta stečajnog plana nad „Varaždin airport“ d.o.o. u stečaju.
Da podsjetimo – Varaždin airport d.o.o. je firma 100% u vlasništvu Grada Varaždina koja je upravljala varaždinskim aerodromom do 2015. godine kada je nad njom otvoren stečaj po prijedlogu Pataftine firme WINAIR d.o.o. Njena vrijednost je u tome što na području aerodroma u vlasništvu ima nekretnine površine od oko 275.000m2. Te nekretnine kupljene su većinom novcem Grada Varaždina i bespovratnim sredstvima RH.
Uhićenje Ivana Čehoka i Davora Patafte 2011. godine, kao i ostavka Ivana Čehoka na mjesto gradonačelnika, na kratko je zaustavilo zajednički trud da se upravljanje varaždinskim aerodromom u potpunosti prepusti Davoru Patafti. Prepuštanje aerodroma društvu Diamond Aircraft Croatia d.o.o. na pet godina, koji zakup istječe 31.01.2021., bila je daljnja zapreka koja će uskoro biti uklonjena.
U prijedlogu odluke navodi se da je Grad primio nekoliko pisama namjere za daljnjim razvojem aerodroma te da je hitno potrebno izaći iz stečaja. To je naravno laž. Još je veća laž da je usvajanje stečajnog plana od interesa za Grad Varaždin. U ovom slučaju, to je prvenstveno interes WINAIR d.o.o.
Naime, stečajnim planom, WINAIR d.o.o. priznaju se navodna ulaganja u infrastrukturu Varaždin airport d.o.o. u iznosu od 3,4 milijuna kuna. Nejasno u koju infrastrukturu kad je ista vlasništvo Grada?! Priznaje se i tražbina s osnova pozajmica od 4,1 milijun kuna, odnosno ukupno 7,5 milijuna kuna. Gradu Varaždinu priznaje se dosadašnji temeljni kapital od 3,8 milijuna kuna i tražbina od 1,2 milijuna kuna, pa je tako plan da u preustrojenom Varaždin airport d.o.o. Grad Varaždin ima 40% udjela, a WINAIR d.o.o. 60%. Sve ostale vjerovnike se isplaćuje na način da 40% plaća Grad, a 60% WINAIR d.o.o. (ukupno 1,75 milijuna kuna).
Dokumentaciji nije priložen prijedlog novog društvenog ugovora Varaždin airport d.o.o., ali je vidljivo da će društvo imati jednog do tri člana uprave, a odluka (o imenovanju) se donosi sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima. U praksi to znači da će Patafta samostalno imenovati upravu i da će njegova uprava voditi poslove društva, bez da Grad Varaždin na to ima bilo kakve realne mogućnosti utjecati. Jedino što Gradu Varaždinu ostaje je nada da će društvo ostvariti dobit, što neće, i da će mu ta dobit biti isplaćena, što također neće, jer će se odluka o upotrebi dobiti donositi sa 75% glasova.
Još par nelogičnosti iz obrazloženja odluke:
„Društvo nastavlja s normalnim poslovanjem, imovina društva ostaje u cjelini i može se koristiti u daljnjem razvoju i poslovanju društva a koje se temelji na pružanju usluga u zračnom prostoru i razvojem smještajnih kapaciteta za zrakoplove, rad servisnih radionica i škola letenja.“ – Društvo nema niti jednog zaposlenog, nema nikakve zgrade, nema servis i nema školu letenja.
„Kupovina zemljišta za okrupnjavanje površina oko aerodroma Varaždin bespovratnim sredstvima RH, postoje intencije a i opasnost da RH traži povrat investiranih sredstava“ – takav zahtjev RH bi mogla postaviti samo prema društvu u stečaju, a rok za postavljanje zahtjeva je istekao 2015. godine.
„Sudski spor koji je pokrenuo Winair d.o.o protiv grada Varaždina za neispunjenje Ugovornih obaveza sukladno sklopljenom Ugovoru o zajedničkoj suradnji u provedbi projekta ulaganja u razvoj aerodroma tuženi iznos 4.193.066 kn uvećano za pripadajuće zakonske kamate (ukupno preko 9 mio kn na današnji dan).“ – Grad Varaždin je ugovor „prekršio“ još 2012. godine, tako da je bilo kakav zahtjev postavljen u listopadu 2017. godine odavno zastario. Osim toga, ugovor koji ide za time da pogoduje samo jednoj ugovornoj strani vrlo je vjerojatno ništetan i na temelju njega uopće nije moguće tražiti naknadu štete.
Ovdje posve usput spominjemo da postojeći zakupac nekretnina na aerodromu, Diamond Aircraft Croatia d.o.o. nakon ljeta 2017. godine od strane Grada Varaždina nije mogao dobiti nikakvu potporu, niti informacije. Zgrade su im predane u derutnom stanju, a Grad u četiri godine nije uspio, usprkos izrađenoj detaljnoj projektnoj dokumentaciji, dati niti suglasnost da se popravi krovište!
Odakle hitnost u ovo blagdansko vrijeme, svima je jasno – mandat Ivana Čehoka kao gradonačelnika i Davora Patafte kao vijećnika, bliži se kraju i zadnji je čas da se nešto „riješi“. Ovog puta, ideja nije da se nešto Davoru Patafti pokloni. Ide se korak dalje – prvo ćemo nešto platiti, a tek onda mu to pokloniti.
Platforma „Budimo grad“ smatra da Grad Varaždin nema ni financijskih sredstava, niti opravdani interes razvijati varaždinski aerodrom. Smatramo da bi u interesu grada bilo pronaći investitora koji bi na dulje vremensko razdoblje (20 – 30 godina) aerodrom uzeo u zakup te isti razvijao vlastitim sredstvima i na vlastiti poduzetnički rizik. U tu svrhu bilo bi potrebno raspisati međunarodni javni natječaj na koji bi se mogli javiti zainteresirani investitori i predstaviti svoje programe. Ostvarenje tih programa valjalo bi biti definirano lako provjerivim parametrima, čije ispunjenje bi bilo preduvjet za nastavak zakupa. Sve ostalo je naprosto razbacivanje javnog novca.