Tijekom minulih desetljeća Varaždinci su izgradili prepoznatljivost kulturne djelatnosti izvan lokalnih okvira koja je i rezultirala sintagmom „Varaždin, grad kulture“. Bogata kulturno-povijesna materijalna i nematerijalna baština, brojne institucije na području kulture, mnogobrojni umjetnici (akademski obrazovani i samouki kreativci), festivali, ali i “kultura življenja” Varaždinaca postavljaju Grad Varaždin u poseban, čak povlašten položaju u odnosu na druge gradove slične veličine po broju stanovnika.
Međutim, upravljanje kulturnom politikom iziskuje specifična znanja i svojevrsnu senzibilnost. Gore spomenut „povlašten status“ sveden je samo na dojam, a nezadovoljstvo građana te osobito djelatnika u kulturi došlo je do razine otvorenog izražavanja nezadovoljstva, što je posebno postalo vidljivo na otvorenom razgovoru o „Starom gradu – kulisa i/ili kulturno dobro“, koja se održala u veljači 2019. godine. Ovo nezadovoljstvo još je veće među samim kulturnim djelatnicima zbog odnosa gradske vlasti prema kulturnoj sferi.
Dugogodišnji odnos političkih struktura prema kulturi najbolje se pokazuje u tome što je 2012. godine odlukom Gradskog vijeća ukinut Upravni odjel za kulturu. Od tada kultura „putuje“ po raznim odjelima, od društvenih djelatnosti, preko Upravnog odjela za kulturu, obrazovanje i sport, do posljednjeg restrukturiranja gradske uprave gdje je kultura postala sastavni dio Upravnog odijela za kulturu i obrazovanje, čime je „utopljena“ u moru problema varaždinskog obrazovanja. Uz to, službena gradska politika često ne prepoznaje vrijednosti, dostignuća, a niti stvarne probleme u kulturnoj djelatnosti. Svjedoci smo poimanja kulture kao jednog od najvećih potrošača proračunskih sredstava i inzistiranja političara na vlastitim prihodima varaždinskih institucija u kulturi i svođenje izvješća o radu na traženja podataka o vlastitom prihodu i broju korisnika.
Osim toga, Grad svoju politiku prema kulturi provodi preko članova Kazališnog vijeća, odnosno upravnih vijeća institucija u kulturi, u kojima su pojedini članovi izabrani od strane Grada svojim obrazovanjem i interesima daleko od događanja u kulturi. Na sjednicama su prisutni i zamjenica gradonačelnika ili pročelnici Odjela, što ukazuje na interes gradske vlasti za događanja u institucijama, ali istovremeno dolazi i do nedopustivog izravnog uplitanja politike u upravljanje kulturnim institucijama i to u pitanja u koja se politika ne bi trebala miješati kao što je na primjer selekcija glazbenih izvođača na pozornici za mlade na Špancirfestu 2019. godine.
Uz sve navedeno, gradska vlast ignorira osnovni dokument za razvoj varaždinske kulture, „Strategiju razvoja kulture Grada Varaždina za razdoblje 2017. – 2022.“ te izlazi s rješenjima o kojima nema pisanog traga u spomenutoj Strategiji, bez da se konzultira s kulturnim djelatnicima. Primjera imamo više, a spomenut ćemo samo mnogobrojna ad hoc rješenja prostornih problema kulturnih institucija koja se ubrzo ispostave nepogodnim i za kratkoročna, a kamoli dugoročna rješenja. Možda su neka od tih rješenja i jako dobra, no ove odluke se donose stihijski, bez sudjelovanja kulturne i šire javnosti, po političkoj direktivi. Osim politizacije kulturne sfere, što je posebno došlo do izražaja za vrijeme ove vlasti, važan i posebno osjetljiv problem je manjak djelatnika u kulturnim institucijama. Odlaskom djelatnika u mirovinu nisu se zapošljavali novi ili su se zapošljavali samo na određeno razdoblje, iako su varaždinski kulturnjaci među najslabije plaćenima u Hrvatskoj. Istovremeno, veliki broj mladih obrazovanih Varaždinaca na području kulture primorani su svoju budućnost potražiti izvan Varaždina, iako postoji stvarna potreba njihovog zapošljavanja i djelovanja u kulturi našega grada.