Ponosimo se dugom tradicijom aktivnih udruga umirovljenika u našem gradu, koje uz poneke sportsko rekreacijske te humanitarne i vjerske udruge omogućuju našim starijim sugrađanima aktivnosti kojima se uključuju u svakodnevni život zajednice. Aktivnosti umirovljenika u tim udrugama vrijedna su škola aktivnog i zdravog starenja, ali i građanske kulture okupljanja, razvoja dobrosusjedskih odnosa i vršnjačke podrške.
Prijateljski odnosi koji su tamo prisutni pomažu u otklanjanju osjećaja usamljenosti, a uz to su i izvor psihičke i praktične pomoći koja je u trećoj dobi posebno vrijedna, osobito u novije vrijeme kada je obitelj starije osobe nedostupna.
Naša se zajednica može dodatno angažirati da se ove aktivnosti unaprijede i nadograde korisnim sadržajima, naravno planski i uz aktivno sudjelovanje naših starijih sugrađana u donošenju i provođenju odluka na razini lokalne zajednice. Gradska uprava u tome može imati veliku ulogu!
Našim je starijim sugrađanima nužno omogućiti lakši pristup prostorima na što više lokacija u gradu (posebice za one koji su slabije pokretni) za provođenje aktivnosti.
Na području svakog mjesnog odbora potrebno je oformiti centar za starije koji bi osim druženja i postojećih aktivnosti, uključivao i sudjelovanje stručnih osoba te pomagao u posredovanju između starije osobe i institucija u ostvarivanju određenih prava, mjesto gdje bi se osim mjerenja šećera i tlaka provodile edukacije o prehrani, preventivni programi osnaživanja kao što su: psihološko savjetovanja, radionice suočavanja sa stresom, žalovanju, poticanje zdravstvene tjelovježbe (npr. vježbanje protiv padova), logopedsko-psihološke radionice za starije s oštećenjem sluha, mentalni fitnes, radno-okupacione aktivnosti i sl.
Posebnu pažnju trebamo posvetiti samačkim staračkim domaćinstvima, starijim osobama narušenog fizičkog ili mentalnog zdravlja te onima koji žive u siromaštvu i ne mogu sudjelovati u nabrojenim aktivnostima. Slaba podrška društva i nepostojanje mreže socijalnih kontakata mogu ove osobe dovesti u socijalnu izolaciju.
Trebamo jačati izvaninstitucionalne programe zdravstvenih i socijalnih usluga skrbi za starije kroz:
– Unaprjeđenje PROGRAMA POMOĆI U KUĆI – koji u mnogočemu olakšava starost, čini je humanijom i podnošljivijom, unaprjeđuje kvalitetu života starijih osoba te sprječava ili barem odgađa institucionalizaciju.
– Osnivanje DNEVNOG BORAVAK ZA KRONIČNO BOLESNE, NESAMOSTALNE OSOBE – posebno za osobe s raznim oblicima demencije.
– Poticanje i osnaživanje volonterskog rada u zajednici putem kojeg bi se organizirali posjeti starijim osobama, odlasci u šetnju, kod liječnika, pomoć u kućanskim poslovima, nabavci namirnica, plaćanju računa i sl. Ljubav i pažnja najbolji su lijek za usamljenost, brige, tugu, sve slabije zdravlje, neugodan osjećaj gubitka kontrole nad vlastitim životom…
Uz sve nabrojano, vrlo je važno omogućiti DOSTUPNOST SVIH VAŽNIH INFORMACIJA za starije osobe (o njihovim pravima, postojećim uslugama i programima u zajednici, o smještaju u domove za umirovljenike, dnevnom boravku, Covidu, psihološkoj pomoći i sl.) na jednom mjestu putem web portala, tiskanih „vodiča“ za umirovljenike koje bi dobili na kućnu adresu i gore spomenutih centara.
Volimo naše stare. I sve nas čeka to zlatno razdoblje života. Veća senzibiliziranost zajednice, kvalitetnije usluge, pomoć i podrška starijim osobama kako bi starenje bilo dostojanstveno, treba nam biti prioritet. Svi ovi prijedlozi ne traže puno. Malo političke volje koja će u suradnji sa stručnjacima, civilnim sektorom i našim „zlatnim“ sugrađanima napraviti dobar plan i pokrenuti promjene.