Rekvijem za hrvatsko pravosuđe

„Da se, kojim slučajem, banda drumskih razbojnika legalno kandidirala na izborima i da ih je, ne daj Bože osvojila, ona ne bi uspjela ovoliko opljačkati Hrvatsku” – Ivan Supek, predsjednik HAZU

Teško je danas naći čovjeka koji vjeruje hrvatskom pravosuđu. Za to nisu krivi mediji, nije kriva javnost – za to su krivi sudovi koji svojim odlukama svakodnevno potvrđuju da Hrvatska nije ni pravna ni uređena država, a još više političari koji su ciljano stvorili pravosuđe u kojemu je potpuno normalno da se lopovi i ubojice proglašavaju nevinima, a nevini i slabi su kažnjavani rigoroznim kaznama.

Hrvatsko pravosuđe je neučinkovito, nesposobno i korumpirano, kao i ostale državne institucije. Ono je potonulo u močvari nekompetentnosti, političkih utjecaja, nepotizma i nepravde. Pravosuđe u kojemu je normalno da se potpredsjednik vlade zbog korupcije kojom je učinjena šteta od 30 milijuna kuna kažnjava guljenjem krumpira, dok beskućnik zbog krađe Vegete iz dućana dobiva osam mjeseci zatvora, takvo pravosuđe nije pravosuđe i ne dijeli pravdu.

Slučaj kaznenog postupka protiv Čehoka, Patafte i ostalih prava je slika hrvatskog pravosuđa. Ako se slučajno i pokrene postupak protiv moćnika, godinama čekamo na nepravomoćnu presudu koja će sigurno „pasti“ na Vrhovnom sudu. Tako i u našem varaždinskom slučaju, nakon 11 godina niti jedan od tri kaznena postupka protiv gradonačelnika nije završio. Ne da nisu završili, nego će sada krenuti sve ispočetka, zbog proceduralne pogreške. I on je i dalje zaposlen na jedinom mjestu na kojem u Gradu može biti zaposlen s tri kaznena postupka – gradonačelničkom. I laže da u kampanju ulazi bez tereta. Naprotiv, ulazi uz teret tri kaznena postupka u kojima ga se optužuje za najtežu političku korupciju.

Što je posljedica takvog pravosuđa? Umjesto da su lopovi i ubojice u zatvorima, oni su zahvaljujući našem pravosuđu „uspješni“ poslovni ljudi, oni nam vode državu i politiku, oni su pripadnici društvene „elite“. Upravo zato naši mladi odlaze iz države. Jer dok u dobro uređenim društvima dobri služe kao uzor, a zli kao primjer, u našem društvu je sve upravo suprotno, i upravo ti „zli“ nam kroje sudbine.