Čovjeka najlakše sudiš po neprijateljima koje ima

Osoba koja nema neprijatelja je osoba koja se u životu nikad nije ni za što zauzela. Osoba čiji je neprijatelj Davor Patafta je netko tko kroz život prolazi boreći se protiv lopovluka, klijentelizma i korupcije. Ne iznenađuje nas žustrina kojom nas taj čovjek, u službi Ivana Čehoka i HDZ-a, napada. Njegove nezakonite namjere, sitne i krupne spletke i muljaže, lome zube na našem radu.

A tko je on? Poduzetnik koji nema nijednu firmu. Poduzetnik koji se skriva iza svojih šofera i potrčkala. Veliki borac za veće plaće, koji dovodi radnike s drugog kraja svijeta jer nitko od Varaždinaca nije spreman raditi za mizeriju koju nudi. Veliki borac za smanjenje prireza, kojeg ionako većina njegovih radnika ne plaća jer su im plaće premale. Borac za djecu koji spaljuje otrovni otpad u centru Varaždina. Osoba koja je svjesno trovala građane u Dugoj Resi i ugrožavala njihovo zdravlje zbog vlastite koristi. Varaždinac koji je obitelj preselio u Austriju. Obećavatelj velikih promjena koji je kroz četiri godine u gradskom vijeću brinuo samo o sebi. Trgovac koji Gradu prodaje zemljište po cijeni duplo većoj od tržišne i po kojoj tu zemlju nitko normalan nikad kupio ne bi. Sklapatelj kišobrana koji se prebacio u posao s otpadom da bi varaždinsko smeće zbrinuo po cijeni četiri puta većoj od prosječne. Poduzetnik koji je ostao dužan svima, čak i vlastitim odvjetnicima. Ljubitelj životinja, s lovačkom puškom na ramenu. Čast nam je imati nekog takvog protiv sebe jer znamo da radimo pravu stvar.