Na idućoj sjednici GV jedna od točaka dnevnog reda bit će donošenje odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada. Radi se o istoj odluci zbog koje su se ljudi sakupili oko grupe Varaždinsko smeće,a donosi se jer je u srpnju 2021. donesen novi Zakon o gospodarenju otpadom, te su JLS dužne donijeti novu usklađenu odluku do 31.1.2021.
Već sam termin donošenja odluke dovodi nas u neugodnu situaciju, jer vjerujemo da se na samoj sjednici ne može promijeniti odluka u pravcu koji će građanima omogućiti model u kojem će biti nagrađeni za svoj trud u selektiranju komunalnog otpada.
Predložena odluka ne donosi gotovo ikakve izmjene osim linearnog povećanja cijena. Gradska uprava pomiče cijenu za onoliko koliko fali Čistoći kako bi poslovanje izvukla iz crvenog. Smatramo da traženo povećanje to neće ni napraviti, jer iako je Gradska uprava i uprava Čistoće detektirala određene nerazumne troškove, ne vidimo na koji način će građane osloboditi njihova plaćanja, na koji su način oni izbačeni iz kalkulacija, jer u obrazloženju odluke nije dat nikakav obračun koji bi na jasan i nedvosmislen način utvrdio cijenu OMJU (osnovna minimalna javna usluga).
U našem programu zalagali smo se za poštivanje načela Zaštite okoliša…, a prvo od njih je ONEČIŠĆIVAČ PLAĆA. Predloženi odnos cijene OMJU i zbrinjavanja na našim računima je dosad bio oko 85%:15%. Prijedlog nove cijene bojimo se neće izazvati promjenu tog odnosa, osim ako se neće još više ići nauštrb građana ovog grada, te cijena po volumenu doživi još veće povećanje. Smatramo da se ovim prijedlogom i dalje provodi uravnilovka, a građani solidarno plaćaju nastale troškove, bez obzira na uloženi trud.
Stoga ovdje, tjedan dana prije sjednice predstavljamo drugačiji model. U izračunima na osnovu djelomičnih podataka dobivenih od davatelja usluge došli smo i do okvirnih cijena, u kojem bi cijena OMJU i cijena zbrinjavanja imala odnos 30:70. Znamo i da ovaj model može doživjeti i bolje „porihtavanje“, ali to trebaju odraditi stručne službe Grada i Čistoće na osnovu punih podataka. U priloženim slikama vidjet ćete kako je sada formirana cijena usluge. Ona gotovo sve troškove davatelja usluge vezane uz gospodarenje otpadom preljeva u cijenu OMJU-a, dok se samo trošak krajnjeg zbrinjavanja otpada na odlagalištu određuje na osnovu predanog volumena.
Model koji mi predlažemo u cijenu OMJU-a, a sukladno zakonu koji u čl. 75. kaže:
„Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada.“
stavlja samo osnovne troškove nastale poslovanjem davatelja usluge, dok u cijenu za količinu stavlja stvarne troškove nastale sakupljanjem, obradom i zbrinjavanjem otpada kao što se može vidjeti na priloženoj slici.
Isto tako Zakon kaže da standardna veličina spremnika treba biti određena tako da je spremnik primjeren potrebi pojedinog korisnika usluge (potrebe pojedinog korisnika javne usluge ne može se ocjenjivati temeljem površine ili obujma nekretnine“. Svjedoci smo da smo svi mi dobili manje više istu veličinu spremnika (120 lit). Ovaj model dopušta korisniku da „primarni spremnik“ određuje na osnovu svojih potreba.
Da bi model mogao funkcionirati potrebno je odraditi i određene predradnje.
1. Personaliziranje otpada – sljedivost nastanka otpada vrlo je bitna za krajnji izračun, smanjenje cijene, ali i naplatu kazni. Osnovni spremnik kod korisnika u kućanstvima više ne bi bila dana nam kanta, već vreće koje se zatvaraju kodiranim zatvaračem (RFID). Vreće se kupuju (MKO i BO) u trgovini ili kod davatelja usluge, te se njihovom kupovinom plaća usluga sakupljanja, manipulacije i zbrinjavanja otpada. Drugi važan korak je omogućavanje korisnicima s dijeljenim spremnicima tzv. kaveziranje ili postava podzemnih spremnika s kontrolom unosa otpada, jer korisnici spremnika solidarno odgovaraju za njihov sadržaj.
2. Različitim volumenom vreća (primarnim spremnicima) omogućilo bi se smanjenje predanog volumena, a time i značajno smanjenje cijena
3. Sekundarni spremnici ne nestaju, oni se i dalje koriste radi lakše manipulacije, ali njihov volumen više ne određuje cijenu usluge, osim kod korisnika koji nisu kućanstvo ako se tako odluče. 4. Važno je provoditi stalne edukacije korisnika. Jedan od prijedloga na seminaru udruge gradova bio je i smanjenje cijena za korisnike koji su prošli edukaciju. Slažemo se da bi trebalo nagraditi savjesne korisnike, ali isto tako potrebno je rigorozno kažnjavati prekršitelje.
Jasno nam je da ponuđeni model nije moguće ostvariti odjednom, on ovisi o mnogim intervencijama i prilagođavanjima, ali će na vrlo jednostavan način građanima ponuditi model „Pay as you throw“ (plati koliko baciš).
Da je cijena predložene OMJU previsoka vidi se i na slici na kojoj je dan pregled cijena u većim hrvatski gradovima, a kako bi povukli neku paralelu reći ćemo da je cijena OMJU u Grazu za istu uslugu kao u Varaždinu 39,59 kn/mjesečno, dok za zbrinjavanje MKO dva puta mjesečno po 120 litara plaćaju 86,62 kn, što je nešto veća cijena nego kod nas, ali je vidljivo kako je i kod njih omjer cijena otprilike u odnosu 30:70.
Jedna od prednosti ovog modela je što za fino usklađivanje cijena više nije potrebna odluka Gradskog vijeća, već to može donijeti izvršna vlast tj. gradonačelnik, GV donosi samo promjenu cijene OMJU. Druga prednost je da veliki proizvođači otpada konačno plaćaju stvarnu cijenu zbrinjavanja. Npr. veliko poduzeće koje je dosad mjesečno proizvodilo oko 10m3 MKO dosad je plaćalo uslugu oko 600 kn, od sad bi to zbrinjavanje plaćali preko 3000 kn po načelu „onečišćivač plaća“ i pravilu „plati koliko baciš“.
Isto tako smatramo da će ovaj tjedan ugovorena sortirnica dodatno utjecati na porast cijene. Iako će biti izgrađena dobivenim EU novcima, pogon s 10-15 zaposlenika imat će i velike troškove koji se neće pokrivati iz ostvarene dobiti (prodajom reciklata), te da bi prelazak na samo dvije frakcije (mokra/suha) odvajanja na kućnom pragu dodatno povećalo cijenu usluge.
I na kraju; znamo da će biti puno kritika, ali vjerujemo da je predloženi model moguće provesti i korisnicima koji se trude selektirati otpad, korisnicima koji su ekološki svjesni, donijeti financijske benefite.