Old habits die hard (stare navike teško umiru)

Pisali smo već o tome pod kojim ćemo uvjetima podržati izmjenu Odluke o pružanju javne usluge sakupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada. U srijedu, Gradsko vijeće, u nečastivoj status quo koaliciji SDP – HDZ – Reformisti – Patafta povisilo je cijenu javne usluge bez da je poboljšana kvaliteta usluge. Jasno nam je da postojeće cijene ne pokrivaju trošak poslovanja „Čistoće“, ali promjenu cijene trebalo je iskoristiti za uvođenje pravednijeg modela naplate.

Gradonačelnik Bosilj i njegov zamjenik Marković, koji su uvijek stajali u prvim redovima na prosvjedima „Varaždinskog smeća“, danas kada imaju priliku nešto promijeniti, pokazali su da im je jednostavnije trgovati s HDZ-om, nego poduzeti korake koji bi doveli do fer izračuna cijene javne usluge, prvenstveno vođene idejom – „koliko baciš, toliko platiš“. Naši vijećnici detaljno su analizirali sve raspoložive podatke o poslovanju „Čistoće“ i izradili nekoliko prijedloga, čiji temelj je manji fiksni dio cijene i veći promjenjivi (onaj koji ovisi o količini proizvedenog otpada). To prijelazno rješenje, kao i viziju kako u idućim godinama dalje poboljšati uslugu, predstavili smo gradonačelniku i čelnicima „Čistoće“ na zajedničkom sastanku. Umjesto obećane integracije našeg prijedloga, u materijalima za sjednicu GV pojavio se isti prijedlog kao prije dva mjeseca. Kao – ne može se.

Voditi Čistoću na način da se utvrdi koliko novaca treba, a potom se od građana taj novac uzme, nije stručno vođenje javne firme. Upravljati monopolistom i sam određivati cijene, tako upravljati zna baš svako. Pri tome građani Varaždina trebaju znati da je trošak koji „Čistoća“ ima u Varaždinu po kilogramu otpada najmanji, a naša cijena najveća. Nemamo niti protiv toga ništa, Varaždin kao bogatiji grad može poduprijeti siromašnije općine u svojoj okolici. Međutim, sve ovo ukazuje na potpuni nedostatak vizije i licemjerno ponavljanje istih postupaka koje je današnja vlast kritizirala kod prošle. Naši prijedlozi možda nisu revolucionarni, možda nisu socijalno osjetljivi, ili možda nisu ostvarivi preko noći. Ali nešto jesu – oni su prvi korak u pravom smjeru, u smjeru gdje će svaki građanin pravedno plaćati onoliko koliko baci. Samim time, oni su korak prema ispunjenju naših obećanja.