U nedavnom intervjuu za jedan varaždinski medij, gospodin Radimir Čačić opet se pokazao kao jedan od najtalentiranijih varaždinskih (tragi)komičara. Taj serijski uhljebitelj, “reformist” gradskog proračuna u plaće članova svoje stranke i još uvijek aktualni “žetončić” HDZ-ove duboko iskompromitirane Vlade, našoj platformi predbacio je nekonstruktivnost, što je samo drugo ime za “destruktivnost”, za što nas je redovito optuživao njegov istomišljenik iz gradskog HDZ-a.
Prema mišljenju gospodina Čačića, vijećnici platforme Budimo grad “krivi” su za izazivanje izbora i za “mrcvarenje” Varaždina.
Nema problema, mi ćemo takvu krivicu iz ustiju Radimira Čačića nositi kao medalju. Rado ćemo i dalje biti krivi ako ćemo biti u prilici obuzdati nezasitne apetite njegove “reformističke” stranke da, ako je ikako moguće, na SVA rukovodeća mjesta u gradu ugura svoje “stručnjake”.
Rado ćemo i dalje biti krivi ako ćemo biti u prilici spriječiti da trgovačka kolicija između njega i SDP-a, kakvu on već nekoliko tjedana sanjari, može nakon izbora u miru podijeliti plijen. Rado ćemo i dalje “mrcvariti” Varaždin inzistiranjem na poštenju, pravoj, a ne glumljenoj transparentnosti, zakonitosti i brigom za opće, a ne stranačke ili partijske križaljke.
Rezultate njegove “konstruktivnosti”, kojom nas mrcvari već više od tri desetljeća, osjećamo svakodnevno. Njegovi su, rukom birani, “dečki i cure” izravno ili kroz razne koalicije, Varaždinom (su)vladali od sredine devedesetih. Jedine praznine njegovog prisustva među donositeljima odluka na političkoj sceni su dvije godine kad ga je 2009., uz pomoć dotadašnjih uglednih HNS-ovaca, nogirao Čehok, odnosno 2014. kad su ga, iskoristivši njegovo služenje zatvorske kazne, samostalno nogirali njegovi štićenici iz HNS-a. A što nam je ostalo iz svog tog razdoblja? Bale smeća i pravni kaos kojeg ćemo sada, kako god okrenuli, skupo platiti. Duboko ispolitizirana gradska uprava. Kontinuirano taloženje stranačkih “stručnjaka” koje je mnogo lakše u Gradu zaposliti nego ih se riješiti, bez obzira koliko nesposobni bili.
Uhljebljivanje nije samo etički problem, jer radno mjesto s javnom plaćom dobiva netko tko ne bi prošao pošteni natječaj. Ono je opipljivi i vrlo egzaktni financijski i razvojni problem, jer na razne stranačke i partijske pročelnike, direktore i ravnatelje, s namještenih natječaja, u samo jednom četverogodišnjem mandatu odlaze ne tisuće nego MILIJUNI eura.
Pomnožimo li to s činjenicom da svaka nova vlast dovodi svoje, a ne dira stare, nije teško izračunati da je Čačićev tip konstruktivnosti pojeo barem jedno rješenje baliranog otpada i nebrojeno vrtića, škola, socijalnih programa i svega onoga zbog čega gradska uprava i ustanove postoje i za što građani plaćaju poreze.
Strah gospodina Čačića od onoga što mi predstavljamo i za što se zalažemo nas je, iskreno, malo iznenadio, ali kako želimo biti konstruktivni u svemu dat ćemo mu jedan besplatni PR savjet.
Ako želi dobiti više glasova nego zadnji put, umjesto da se, s toliko putra na glavi, sramoti opanjkavajući nas, bilo bi mu bolje da iskreno otvoreno i konstruktivno kao svoj slogan izabere poruku: “Glasajte za mene, ja zapošljavam!”.
Građani moraju znati kome daju svoj glas i koliko ih to košta.